utorak, 12. listopada 2021.

Željko Bajza | Muke po Matošu

                                         

"Izašao sam iz mraka, tapam  u mraku i gubim se u mraku. Sunce obasjavaše moj mrak, mjesec i planeti sjahu mojim sjenama. Gdje mi je izvor, kamo tečem, u koje mutne okeane, tko sam i čiji sam?" Eto, opet on. Oh, jadni Matoš, stalno me prati. Nikako ga se ne mogu riješiti. Zašto me opet pohodio?

I ja često sanjam neke sanje i mislim da su one dio te neke stvarnosti. Ne znam tada sjaje li to u meni fantazije ili se  u meni budi spiritus familiaris. Dokle sežu moja sjećanja? Ona idu do tamo do kuda dopiru moji korijeni,  do tamo od kud traju moji pretci. Njihov duh živi u meni, ja nosim njihovo iskustvo. Teško da postoji sekundarna stvarnost koja bi dekomponirala sastavnice primarne stvarnosti. Slutnje se pretvaraju u realne događaje i sve postaje stvarnost i san i zbilja. Ali sve je to u meni difuzno. Kad bi se to barem moglo zgusnuti, skupiti, kondenzirati taj raspršeni pijesak iz tajni moje duše:

-  A da se uputiš na put možda bi nešto i saznao? - vadi teta Agata iz rukava svoj prokušani adut.

Dugo sam hodao, per pedes apostolorum. Noge otežale. Hladom mame vodoskoci. Bili smo gore na Gare du nord. Tihi suton potajno se uvukao na trg. Madam Lujza okreće staklenu kuglu:

- Čovjek je važniji od svih zakona, i ti imaš svoje livade i oranice i one donose svoje plodove. Ti ih moraš samo znati uživati. – govori mi odrešito, relativno tiho, ali nekim metalnim pomalo promuklim glasom.

- Djelo ti nije presahlo, misli ti nisu umrle, dobiti ćeš certifikat da odgajaš nove kraljeve. Robovat ćeš i dalje, ali nemoj služiti tuđincima. Pokaži svakom tko je gazda na svojoj zemlji.  Križ postavi u dnu pećine i kaži ovo je moj znak do ovdje seže moja priča.

- Nije li to pomalo lakovjerno? Poznam  podosta zabluda i znam da nije mudrost probuditi se iz sna, mudrost je usnuti, jer čovjek ništa u životu ne može izgubiti osim spavanja. Mišljenje je samostalni proces i svijet je takav kakav je. Opsjenarstvo sigurno nije put k novoj spoznaji. Nisam siguran da ću ikad doći do simbola tajanstvene moći, a nisam voljan da moj mali noćni rad netko neovlašteno zloupotrbljava.       

- Zapovijedanje je teže od služenja. Tko umije slušati znat će i zapovijedati- odvrati mi - Ali zapamti mladi čovječe - Prema onome koji je najjači svijet je stvoren on je početak i svršetak svega,  alfa i omega, on je akumulator božanske energije.

Moja teta mi je sto puta  pripovijedala kako njezin djed potječe iz nekog sela pokraj Heidelberga, točno je, međutim, da je on pobjegao ispred svoje čangrizave žene. Nastanio se tamo, oženio mladu udovicu i s njom imao troje djece. 

- Jedno od njih bio je tvoj pradjed Šandor - govoraše teta.

- Ne mislim da je to dovoljan povijesni odmak.  Osim toga već i vrapci znaju da se ne može na dulje vrijeme ideološku apstrakciju pretvoriti u vječnu istinu. Uz to ja želim živjeti danas. Nisam siguran da svoju naobrazbu želim trošiti na traženje smisla u povijesti. Osjeti su krajnji elemeneti svijeta. Osjetiti, vidjeti, čuti, mirisati, dodirivati to je znak postojanja života. 

- Sinko moj – potpuno mirno će teta - osjetila su radnici koji nose građu, a razum  je umjetnik koji stvara djela. Osim toga ti nemaš puno izbora: možeš se opredijeliti, ili duhovnost ili pad u barbarstvo.

- Ljudsko iskustvo je složeno čak i više nego što je uvriježeno mišljenje, ali tu nema čistih činjenica, empirizam i racionalizam jednostavni su pristup svijetu.- pobunih se ja. 

- Ali zapamti sinko imaginacija je uvijek neophodna, a nju možeš vježbati na razne načine. - odgovori mi teta.

- Dobro. – rekoh. - Svijet stvarnih pojava je zamršen i premda su načela na kojima počiva jednostavna, ali nisu ipak tako jednostavna kako ih zamišljaju naši naivni umovi. Složenost je ključna ja to zovem bogatstvom, kraljevstvom mogućega.

- U svezi s tim umjesno je pitanje – nadodah - ne nalazi li se danas znanost, na primjer elektronika, u odnosu prema kapitalizmu u sličnom položaju u kojem se nalazio parni stroj u odnosu prema feudalizmu. Ili, da postavimo pitanje, koja je uloga atomske bombe prema znanosti. Dolazi li sada slijedom događaja nužno samouništenje kapitalizma s tezom o nužnom jačanju organskog sastava kapitala i tendencijom opadanja profitne stope.

- Naravno - teta će - Ja znam samo da superracionalna organizacija rađa iracionalne i besmislene rezultate. To je položaj i sudbina suvremenog čovjeka to je humanistički zasnovano polazište.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.