srijeda, 27. listopada 2021.

Gordana Malančuk | Marilena Dužman: Skriveno srce


Znate li koji je problem kada planirate pisati serijal o jednoj obitelji? Prva knjiga iz serijala, je, obično, puno duža nego ostale jer u njoj upoznajemo, gotovo, pa sve likove iz obitelji premda se knjiga usredotoči na jedan, eventualno, dva para tj. par glavnih likova dok su ostali sporedni i spremni za daljnje nastavke... Tako je "Skriveno srce", knjiga koju je sama Marilena proglasila "knjigom za plažu" (um, ne bih se baš složila, ali je ubojita dobra za one koji me prekidaju u čitanju), dugačka preko 500 stranica. I znate šta ću vam reći? Kojih 500 stranica?! Nikada u životu nisam pročitala toliko dobro razrađen ljubavni roman i da je još 500 - okej, ne baš 500, ali 100 više, ne bih imala ništa protiv... Ima jednu, dvije mane uprave vezane za tih 100 stranica, ali prvo da vas upoznam s radnjom knjige.

Radnja počinje pričom dvije najbolje prijateljice i izuzetno uspješne poslovne žene Lyvije Ruston i Mare Marwood, njihovim izlascima, upoznavanju s muškarcima i Lyvijinom željom da do 35 godine postane majka. Stoga Lyvija objašnjava svoj plan Mari kako da ostvari svoj cilj. Da bi bila sigurna da će biti dobra majka, prolazi tečaj za dadilje i sada joj je cilj pronaći dijete koje će čuvati čisto da se uvjeri jel' joj majčinstvo leži. I pronalazi svog "šefa" Roberta i njegovu četverogodišnju kćer Alisu.

U međuvremenu, u grad se vraća Marin rođeni brat Bo sa svojom četiri godina starom kćeri Amy koju je majka ostavila zbog psihičkih problema. Mara je jedna od sedmero djece, a ta djeca su razasuta, udajom ili ženidbom po cijeloj Americi, a jedna sestra joj je čak i u Europi. I kako se Lyvia uklapa u klan Marwood? Pa ona je kćer jedinica roditelja koji ju doživljavaju samo kao smetnju i izvor financija, a pošto joj je Mara najbolja prijateljica, tako je i cijela njezina obitelj doživljava kao dio porodice i pružaju joj svu ljubav i potporu koja joj izostaje od vlastitih roditelja. Na stranu to što im svima pomaže na koji god način može. Uz obitelj Marwood, druga potpora joj je partner i bliski prijatelj Clay Walter, a o njima se šuška da su čak i u vezi iako je razlika 15 godina. Naravno, kako bi jedna žena uspjela sama ako ne preko kreveta. No, Clay, kao njezin poslovni partner, pokazao je svima tko je zapravo Lyvija Ruston i da sa njom nema šale. Žena je to koja zna šta želi, i svoj posao doživljava savjesno i odgovorno jer, jednostavno, zna šta radi. Tako da je i svoj plan kako naučiti postati majka putem dadiljanja malene Alise, usavršila do kraja, osim jedne jedine malene sitnice koju vam, naravno, neću odati. Ako želite znati, pročitajte knjigu.

Kao što sam napisala, ovo je odlično razrađena knjiga s puno podnijansi. Uspješna poslovna žena, majka, obiteljski odnosi, tajne, ljubav, ljubavne zavrzlame, samoće, ljubav prema kućnom ljubimcu (zbog kojeg sam i pustila suzu) do postporođajne depresije i psihičkih problema. Sve je Marilena vrlo dobro ukomponirala u jedan "roman za plažu". Aha, ne bih se s tim baš složila jer toliko slojeva knjige trebalo je posložiti i sada zamislite scenarij: čitam knjigu na plaži pa se počnem smijati. Čitam dalje pa počnem plakati. Pa me dođe "netko" pitati šta ću popiti ili idemo li jesti, a moja knjiga za plažu poleti nekom u glavu i eto ti s*anja... Rekla sam vam da je knjiga ubojita, a i mene bi smatrali luđakinjom. Mislim, dovoljno je što me ukućani gledaju kao nekoga kome fali daska u glav dok se smijem, a kamoli još gomila ljudi pored...

I tako. Spomenula sam manu dvije... Da vam i to pojasnim. Točno 495 stranica je bilo savršeno napisano. Tempo onakav kakav volim. Treća brzina, laganini, detalji i detalji točni, ugodni... Uživala sam... A onda bum, tras, bam, iz treće, ne u petu nego u šestu brzinu i ode vlak s tračnica. Eto, toliko je naglo ubrzala radnju da sam pogledala par puta jesam li preskočila koju stranicu. Jednostavno, kao da je jedan dio izbacila jer je, valjda, mislila, da je knjiga predugačka pa ju mora skratiti. I to je za mene bilo WTF? Što se dogodilo?! Izgubila sam koncentraciju, a tada je i s trećeg lica prešla na prvo što mi nije baš dobro sjelo. Okej, ostalo je još 70-ak stranica do samog kraja, ali šteta je već učinjena iako se postepeno vratila na tračnice. I samo zato nije čista petica.

ALI, čista je petica nastavak koji slijedi i koji je dosta kraći od ove prve knjige i sada razmišljam pročitati ga opet da vidim može li se produžiti (nije vam još dostupan, bijah betica,). Nepopravljiva sam kada je riječ o detaljima. Jednostavno volim dobru razradu, a ova knjiga to nudi osim tog malog djelića gdje mi fali par stranica... I to bi bilo to narode. Sa sigurnošću mogu reći da mi imamo Hrvatsku SEP jer Marilenin stil pisanja, iako ne isti, podsjeća na svjetski poznatu spisateljicu ljibavnih romana, i samo ju s njom mogu usporediti. Pa tko voli... iskreno preporučujem.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.