Dominik Tomić | Tebi

Čitat ću ti mnoge

što spjevat ću ti pjesme,

Grade.

Jer na tvoj spomen zadrhtim,

i ulicam ti, obalama,

prugama i gajevim

osluškujem

tvoj tih, al' stalan, ljupki zvon.

Vidim te u tramvaju,

u cvijetku, na Zrinjevcu,

na Žičari il' splavi,

na Uspinjači, na Savi.

U meni rišeš te vedute,

rojiš metafore, motive,

tu ljubav uzvraćam ti šaptom –

pod Vratim užegla u plamen

pronosim te kadom Katedralom.

Ima jedan Vječni Rim,

i Jeruzolim, Beč i Prag,

no Zagreba ja imam rad,

najrajši je sarcu, drag.

Ti si taj kog zovem Dom,

Tebi stog je pjesan ova

Grade,

Tebi, Grade moj.