U susret obljetnici 70/50
Žedna sam tvojih očiju od smaragda,
Njihove žive vode i zlatozrna pijeska.
Tih potopljenih slika, pohranjenih za vazda,
U dubini gdje ljuska modre morune ljeska.
Žedna sam tvojih usta, okusa voćna,
Usana od mogranja, nepca od ananasa.
Da nam poljupci budu svečanost cjelonoćna,
U kojoj krv se glasa kao kišna Kinšasa.
Žedna kože od samta, noktiju, jagodica,
Te mape dalekih mora, kontinenata vrelih.
Trbuha poput hljeba i čvrstih nadlaktica,
I pod grlom u tami, beskrajnih tundra bijelih.
Žeđam krilo i bedro, zategnut luk rebara,
Dah livade u lipnju, zrele i medonosne.
Da me uz struk privineš, ko platno iz ormara,
I da me tvoja nježnost pravo do srca kosne.
Žeđam korijenom bića, cijelom životnom snagom,
Da me naplaviš cijelu, muljem me zamočvariš.
Neka me izmjeri život zvjezdanokrakom vagom,
Da osvanu u meni brijeg i tankovrh ariš.
Žeđam stanicom svakom, žeđam iscrpljujuće,
Izvoru tvoga tijela grgoljim slavopoje.
Dok zima orahe stresa, stojim na pragu kuće,
Ko jasika u polju, žedna ljubavi tvoje.
(2011. )
Nagrada za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu "Zvonimir Golob" 2011.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.