subota, 18. rujna 2021.

Tomislav Domović | Miriše ljubav



na dinstani luk i sirovo meso
(nepca šire rešetke)

na pepermint i vjetar priležnik
(i oluja pitomo plazi jezik)

na topli kakao i vruću kavu
(orijent diše u porculanu)

na rasol u pijanom jutru
(vonj nedaće ode u sunce)

na jorgovan izrastao iz škrape nokta
(ogrebotine otvaraju dažd)

na zemlju u koju puhnula si dušu
(izrastaju vilenjaci iz vapnenca)

na kovačnicu,
na nakovnju blista znoj kovan u biserni mač
 
na tvoje tijelo, endem u botaničkom vrtu
na moje tijelo, staklenik botaničkog vrta

Miriše ljubav preko planine, preko grada
Čemu pisati o ljubavi?
I najmoćnija riječ jalovina je u nosnicama.

Raširimo njuh, jedro našeg prepoznavanja.
Mač će razrezati sladunjavi parfem.
U mojemu dahu prepoznat ćeš aromu iperita.
I mozak će postati naježena koža.

Pisat ćemo već. Jednom u bezmirisju.
Kad grad okruži planinu i
u botanički vrt nahrupe kopita.

Raširi njuh, spremna si.
Vilenjaci sanjaju smrtnost.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.