Mislioci su odavno pomrli
pa više nema nikoga
da misli
da oblikuje ono što
drugi vide i osjećaju
ili ne vide
i ne osjećaju
u riječi kao oblake
koji će se razliti
međ' travu
sparušenu
u polju
da tamo uskrsne
vrisak ili ljubav
nešto
za što bi se mogli
uhvatiti
poput djeteta
za sisu svoje majke
kad mu se mlijeko slije
s usne
u prvu misao.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.