Marica Žanetić Malenica | Sve manje volim zimu

 

u tijelu mi više nema ljeta da me grije

zazirem od hladnoće, nek' zima oprosti

snijeg mi odavna romantičan nije

tek zamka je za krhke mi kosti 

u očima mi više nema oštra vida 

ne razaznajem u pahuljama kristale

tek ledene kaplje nebeske vode ćutim

što na lice mi slijeću k'o ptice pȁle

u rukama mi nema k'o otprije snage

snijeg u grudu da sažmem

dobacim do neke duše drage

osmijeh joj spustim na usne nježno

  

što sam joj bliže

sve manje volim zimu

sve rjeđe gledam u bjelinu