Božica Jelušić | Putovanje

 

Tko putuje, nek' se sretno vrati.

S trepavica još mu kaplje rosa.

Sjaj djetinjstva i stopala bosa,

To su naši lijepi nedohvati.

Putovanje nema drugog cilja,

Već da sumnji raspečati dveri.

Po uzdahu trag se čežnje mjeri,

Ko srk vode ispod suhog žilja.

Pod krošnju smo hrasta nekad stali.

Ljudi prođu kroz čičak i trnje.

Izgube se, ko pod brazdom zrnje;

Gdje su naši anđeli čuvari?

Željezni je toranj klimav zvekan.

Pokrajinska stabla šute smjerno.

Svatko želi neko srce vjerno:

Najljepše je biti drag i čekan.

U mislima petak: grah i zelje.

Neka složnost što ne traži priču.

Kroz prošlost se blijede sjene miču:

Tko putuje, nek se sretno vrati.

1. rujna 2021.

Flora Green