Bija je praznik
i tepla litnja noć,
šušur na Pjaci
omladine pisma.
Bila je klapa jedna
i smija puno,
čežnjivih pogleda,
nemira srca.
Onda je vrime
odjednom stalo,
grad je proguca
cili taj svit.
Jedno do drugog
na pločama bilim,
postojali jesmo
samo nas dvoje.
I danas ne znan
ko je izabra
i kojin puten
do Rive doć.
Ali se sićan
još uvik dobro,
u istom smo trenu
spojili ruke.
Bila je tiha litnja noć,
i poljubac jedan,
zagrljaj mora
u mraku plaže.
Bija je gariful crljeni
na stolu kafića,
i tvoja glava
na ramenu mome.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.