Bura je osolila srce otoka
Rasula nemir pod orah
Nagrizla olinjalo klatno
Povila brnistru iza suhozida
Svanulo je
Mutna se svjetlost prema uvali
Bijelom koprenom toči
Vatra u žaru dogorijeva
Pod pekom
Na ružmarin i masline
Topao kruh miriše
Sati teku u nevrijeme
Misli zatočene u kaležu
U pjenu se pretvaraju
Vijenci od lovora
I suhih smokava
Čekaju
Vuneni valovi
U stijene oštro udaraju
Prođu tako godine
Nalakte se na dovratke
Provuku kroz okna
Šume u zvonu zornice
Jedino dan u beskraj traje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.