U Kneževom dvoru u Trogiru predstavljene su dvije knjige, zbirke pjesama mlade trogirske pjesnikinje Ane Čagalj. Prvu zbirku Moje Ja III u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Trogiru predstavila je Danka Radić u ime recenzenta Ante Nadomira Tadića Šutre.
Svoje jastvo i svoje bivanje, pjesnikinja je opisala u 33 pjesme koje su nastale u malo manje od mjesec dana. Pjesme su naslovljene vremenskom preciznošću, nadnevcima, godinama, mjesecima, satima i minutama zbog čega imamo jasan uvid u zamršenost Aninih emocija i neizbježnost onoga što Ana piše u zbirci.
Pjesme opisuju njezino poimanje i preživljavanje ljubavi. Anine strofe posebne su i drugačije, slobodne i nesputane. Ono čime osvaja jest težina njezinih riječi i slike koje utiskuje u naše misli. Opisuje sve trenutke, od onih sirovih i bolnih pa do onih u kojima pronalazi sebe i biva slobodna. Pa tako kroz stihove oživljava svoje nesigurnosti i blagostanja, neutješivosti i samoće, suosjećanje, te boli i oslobođenja, dva oprečna pojma i emocije koje obje izviru u ljubavi. U Aninim pjesmama prepoznajemo pokušaj bijega od sebe, trenutak spoznaje da je to nemoguće te neizbježno prihvaćanje života, svih ljepota u njemu te prilika koje nudi. Drugim riječima, prepoznajemo snagu života i otkrivamo da njezino Ja nije toliko drugačije od našeg. Njezinu zbirku obogaćuju brojni misaono-refleksivni stihovi, u kojima zna bljesnuti do savršenstva: mjesec je za uzvanike doveo zvijezde… / kao najvrijednije na svijetu držim Tvoje mramorne oči… Onaj tko osjeća poeziju ne može ostati ravnodušan na izričaj Ane Čagalj, istaknula je Danka Radić.
Pjesme opisuju njezino poimanje i preživljavanje ljubavi. Anine strofe posebne su i drugačije, slobodne i nesputane. Ono čime osvaja jest težina njezinih riječi i slike koje utiskuje u naše misli. Opisuje sve trenutke, od onih sirovih i bolnih pa do onih u kojima pronalazi sebe i biva slobodna. Pa tako kroz stihove oživljava svoje nesigurnosti i blagostanja, neutješivosti i samoće, suosjećanje, te boli i oslobođenja, dva oprečna pojma i emocije koje obje izviru u ljubavi. U Aninim pjesmama prepoznajemo pokušaj bijega od sebe, trenutak spoznaje da je to nemoguće te neizbježno prihvaćanje života, svih ljepota u njemu te prilika koje nudi. Drugim riječima, prepoznajemo snagu života i otkrivamo da njezino Ja nije toliko drugačije od našeg. Njezinu zbirku obogaćuju brojni misaono-refleksivni stihovi, u kojima zna bljesnuti do savršenstva: mjesec je za uzvanike doveo zvijezde… / kao najvrijednije na svijetu držim Tvoje mramorne oči… Onaj tko osjeća poeziju ne može ostati ravnodušan na izričaj Ane Čagalj, istaknula je Danka Radić.
Drugu knjigu-pjesmo-priču, odnosno poeziju u prozi Četiri priče tiskanu u nakladi Hrvatskog književnog društva Ogranka Zadar predstavio je Nikola Šimić Tonin koji je istaknuo da je Ana Čagalj ispjevala priče, ispričala pjesme.
Bjelinom papira zatočila je probuđene djevojačke snove. Pustila je srce da govori, tuguje, voli. U velikoj želji za ljubavlju i velikom strahu od nje odala se pjesmom, ispovjedila stihom. Ana nam u ovoj knjizi kazuje da je ljubav teška kao smrt, i o tom čvorištu najdubljih stvari u životu, kao što su ljubav, smrt i život, govori ova knjiga pjesmo-priča. Za lirsko biće smrt je samo privid, u njoj je sakupljena sva bol, sve žeđi i žudnje koje ona nemilosrdno nosi. Ukoričena ljubav u najnovijoj knjizi Ane Čagalj zasigurno će podcrtati Anino stvaralaštvo, zaključio je Šimić Tonin.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.