subota, 24. srpnja 2021.

Mirko Popović | Jutarnji voz

 

svakoga jutra
prvi otvara oči i pita
koliko je sati
kao da netko u njemu
oživljava zaborave na vrijeme
kad su ga budili jutarnji vozovi 
i odnosili mu mladost
u drvenik u mostar u ston
u frankfurt u veneciju 
u davno proživljen zaton


svakoga jutra

njegove se boje pretaču
kao na noćnim razglednicama
još zalijepljenim po starom ormaru

dok šutim kao kišni dani

on broji laste glasno se čudi što su
ovoga proljeća uranile 
doista pitam se kad smo
postojali mi ili je samo u nama
postojalo i otputovalo vrijeme


svakoga jutra
čeka da ispod prozora protutnji
onaj brzi ploče-sarajevo-zagreb
ali ne zna je li to doista bio
njegov život ili se samo spotiče
o davno pokošene snove



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.