Jadranka Göttlicher | Beskraj

Netko sada češlja kosu boje meda

I čezne za dodirom

Netko sada drži suhu pjegavu ruku

Dok ga zove krivim imenom

Netko sada gleda svoje kradimice ostarjelo tijelo

I boji se svoje strasti

Ja sada hodam po lokvama u kojima je nebo

I želim biti ta lokva, to nebo i ta kiša

     Svi u istom trenutak beskraja