Damir Jurinčić | Zašto pišem

  

Kada bih rekao, ili objasnio zašto pišem,

onda bih to sveo na jednoznačne razloge

koji nisu isključivi i konstantno se mijenjaju

i nadograđuju, stoga je potrebno vrlo 

oprezno pristupiti tom poduhvatu kako 

se ne bi nešto krucijalno izostavilo, ili

nešto površno percipiralo ili determiniralo.

 

Kao prvo, razloga je mali milijun, i oni

se ne mogu objediniti jer se nalaze u svim

djelima čovječanstva, a svaki govori sam 

za sebe, o sebi.

 

Trebalo bi početi i od utjecaja koji su te

potaknuli na pisanje, a i oni su višesložni.

 

Stoga ću reći samo ono što smatram 

najhitnijim i najučinkovitijim,

kako ne bih narušio misterij koji vlada

u zakonu mišljenja.

 

Ono što ću reći, vrijedi za mene, a ako

se netko u tome prepozna, jedan cilj

je već postignut.

 

Dakle, krećem od najjednostavnijeg:

 

pišem kako bih ispunio svoje vrijeme,

kako bih se zaigrao i došao do

konstruktivnih rješenja, kako bih otkrio

ono nesvjesno i potencirao podsvjesno;

 

pišem kako bih uvidio značaj postojanja,

kako bih sam život snažnije osjetio,

kako bih zadobio drukčiju perspektivu

i pomaknuo se s mjesta;

 

pišem kako bih oslobodio nagone i intuiciju,

kako bih razriješio probleme i odstranio tlaku,

kako bih napredovao i sazrijevao;

kako bih se suočio sa samim sobom;

 

pišem kako bih proširio i upotpunio

koncepcije poimanja, kako bih dao krila

mašti, kako bih uronio u snove i ispričao

svoju priču;

 

pišem kako bih se razonodio i opustio,

kako bih zapazio stanja u kojima se nalazim;

kako bih osnažio volju, nadu i želju;

kako bih proveo sintezu i okušao se u

labirintima potrage;

 

pišem za sebe, ali pišem i za druge;

kako bi oni proveli istu ovakvu analizu

i upoznali razloge svojih namjera,

 

pišem da pronađem zajednički jezik,

kako bih neometano mogao komunicirati

i sročiti sve sukladno zakonu svog bića;

 

pišem da pobudim osjećaje, misli i opažanja,

pišem da raspoznam utjecaje koji nas kroje,

pišem da dođem do suštine i dubine stvari,

do njihovih temelja;

 

pišem da ukažem na nedostatke i da poduprem

ono što je poželjno i korisno,

 

pišem da iznesem nužnu kritiku kako

bi se mogao promijeniti modus operandi;

 

pišem da dođem do istine, značaja, svrhe,

smisla i poante našeg opstanka, ali i 

svih stvari koje nas okružuju;

 

pišem da proniknem u srž svih manifestacija

kako bih znao ispravno djelovati

i prosuđivati;

 

pišem da upotpunim svako biće kojem

je potrebna utjeha, podrška ili oslonac;

 

pišem zbog interaktivnosti i proaktivnosti;

 

pišem jer je svaki čin (pa i onaj najmanji)

mogućnost da se svijet promijeni i unaprijedi,

bez obzira u kojem dometu;

 

pišem jer slušam i vjerujem svojoj intuiciji;

 

pišem jer volim ljepotu, ljubav i misterij;

 

pišem jer time dajem značaj svojem životu;

 

i tu moram završiti, jer kako sam na početku

napomenuo, moglo bi se beskrajno o ovome

voditi diskusija, a ona se u jednom trenu mora 

objelodaniti, a time sebe ograničiti, iako se 

nadam da sam bar dotakao zrno onoga što

svim piscima (i onima koji se tako osjećaju)

predstavlja izazov, nadahnuće, žar i poticaj!