utorak, 22. lipnja 2021.

Oleg Antonić | Zahvalnost




Muk. Nužni protok. Beznađe straha. 

Mostove krišom sve ruši taština.

Oblak se smiješi nad sprudima daha:

sjemenskom kišom da zasja suština?


Gle! Krotko pukne lupina jastva!

Klijaš k milini ma gdje da si djenut.

Prerastaš korijenjem granicu carstva;

prepuštaš glini okoštalu kljenut…


Glas! Titra humus! Vibrira svemir!

Arija buja… niz poplavu… mlada:

- Hvala ti, hvala Ti! – ljušti se nemir;

briznula struja već svom korom vlada…


Har! Uzmak tijesnog! Suglasje zvóna!

Pribivaš uhom gdje primljeno žari:

- Hvala! O, hvala! – odjekuje spona

strunastim duhom kroz razuđe tvari.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.