petak, 4. lipnja 2021.

Nataša Hrupec | Dahu


dah je najljepša riječ
tišina je sve što nam treba,
ali ako ipak odlučimo nešto čuti
govoriti čak
i narušiti mudrost
nek' to ne bude raspitivanje o drugima
dahove je dobro slušati
i odgovore na pitanja koja nisu nikad postavljena
žudeći za mekom mahovinom
k'o za kazališnim plišem pod prstima
sve su drame tu pod prstima
kad dodirujemo naslon kazališne stolice koja ide gore dolje
i starinskim jezikom dotičemo važna pitanja
pa onda pitanjima oblijepimo kutiju
da je učvrstimo i sačuvamo od beskraja
ono unutra
ono što je po mjeri boga, a ne čovjeka
jer zaboravlja se,
snovi najlakše
i
ne treba žaliti
tko gubi, dobiva
nema razloga za tugu,
ako je ona još slučajno tema,
sretni smo dok dišemo
disanje ne ostavlja trag
drugi će govoriti, oni su se školovali
i znaju: u ljubavi se sve dogodilo i prije nego je započelo
u prvoj pjesmi od prije trideset godina napisala sam
sve što je bilo poslije
i zato zahvaljujem mekim glasovima, onim tek mrvicu višim od daha,
a tišim od šuma i šume dostojnih
i budnim svijetlim noćima kad sjala je mjesečina k'o ogledala
i ne treba se raspitivati o drugima
jednostavne fuge se mogu slušati
divlje i slobodne kako trče po livadama
i bježe, bježe misli od nas, a kako neće snovi
vjetar lako skida maske
i ne pitaj se čija je, tko ju je izgubio
kome je odletjela
tko je izgubio, dobiva

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.