( Veliki pjesnik Daniel Dragojević nije znao kakva bi gljiva bio)
I
Oči mi zabljesne japanski crtež
Zastrašujuće lijepog pregolemog vala
Veći od Fuđi Jame odnijet će sve
A diviš mu se
II
Srcu mi je bliži val iz Senjskog kanala
Ali on je prevrnuo djedov brod
Njega izbacio na žal rodnog otoka
I prepustio Velebitovom dahu
III
U tihi suton niotkud zavalja se dugački meki val
Napravila ga brodica koja se vraća kući
A nje odavno nema
Pomisliš izronit će neka morska neman
IV
Začuđuje taj val dok ti se dugo približava
I šumno zakotrlja kamenčiće na plaži
Njegovom zovu ne odole večernji kupači
Ta sam !
V
Taj je vlajin strasno htio ploviti svijetom
Što on zna o moru?
Na školski je brod ponio gitaru
Zapalit ću svijeću Svetome Niki
Da valovi ga čuju
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.