petak, 11. lipnja 2021.

Branko Filipović | Ime


Volio bih
da mi ne pominjete ime
već samo prezime.
Ono je moje, Vaše i naše
od davnina.
Ono nas spaja, veže
i vuče – korijenima.
Da nas vjetrovi ne otpušu,
vode prepuste bujici,
a zaborav:
posvoji kao svoje.
Zato, ne pominjite mi ime,
ono je vrijednost bez pokrića,
ono je riječ bez smisla,
i smisao bez značaja.

Imenima su nas označavali
da bi nas raspoznavali,
da bi nas dijelili
i podjelili.
A onda se ime
samo znojem, suzama
i krvlju piše.
I poslije, gotovo, ništa
smisla nema više.
Ima 'nešto svašta',
al' – nema smisla.
Ni ime Srećko
bez sreće smisla nema,
ima samo sarkazma
od lijepa imena.
Al', nije do imena -
do čo'jeka je!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.