Iza nagnutih letvica
Prozora bez svjetla,
i gluhoće dnevnog boravka,
gasi se ritam mojih stopa
Ne ulazi
Čekaj prije nego izbrojiš karike koje me drže na okupu.
Jer riskiraš da lijepiš komadiće
kojih će uvijek faliti da bi me imao cijelu.
Pazi, grizem!
Neću biti kriva za krhotine kotača u kočiji s dvosjedom.
Slomljeno srce otrcana je fraza.
Ne nasjedaj,
ostani iza ograde i čekaj
Na kapaljku ću te hraniti otkucajima
dok vrt ne oživi
i ograda se ne osovi na vlastite noge.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.