Vinko Bubić | Bura I., II., III.

 

BURA I

Trese.

Bijesni - pa se smiri.

Baca bukare i pitare sumanuto kroz kale.

Tribi lišća, tira mačke, podvlači se pod krovove,

fijuče neznanim alt - flautama po šufitima 

Drhte stakla dok prestravljene škure stoje ukočene.

Iz mora čupa korpamorta 

i pini se na sike i tira se među škoje, 

prema svjetionicima, Italiji.

“Ma prva sam, ja i nijedna ko' ja.

Moj rik jača trijesak šta plamti

i resko seosko zvono pod crnim nebom”.

Osjećam čisti nemir

i bistrinu trenutka -klap! -klaaap!

ostavljam vers da zatvorim vrata balkona čiju obranu je slomila.

BURA II

Budi dama, ne urliči i saslušaj.

Bila ti haljina i plava kosa gorštačka lipo stoji.

Dobro te ne vidim, jer si prašinu mi omar bacila u oko,

ali ne ljuti se, umini.

Budi prijatelj, maestral.

Hladi dok milujem dijete, ono te se boji.

BURA III

Tjeraš stado modrih konja

prema palom Suncu.

Odoše i galebi u skrivene kutke.

Kvariš friz tamarina.

_______________________________________

riječi: bukara - plastična čaša, kala - ulica, škura - drveni kapak, korpamorta - (tal. corpo morto = mrtvo tijelo) težak predmet na morskom dnu (za sidrenje), omar - u mah, brzo, friz - frizura, ovdje normalnu vizuju mjesta, jer tamarisi okružuju mjesto. Fotografija: Bura - “Dalmacija Danas”. 23.2.2019.