Djoko Erić | Mascha Kaléko: Jer ti nisi tu

Jer ti nisi tu, sjedim i pišem
Na papir koliko sam usamljena.
Jorgovana grana na prozoru se njiše.
Majska noć glasno zove. Ali mene ne.

Jer ti nisi tu, drveća cvat,
Miris ruža, uzaludan su poduhvat,
A slavuja ljubavna melodija
U muziku je pretočena ironija.

Jer ti nisi tu, krijem se u tami.
Iz očiju tuđih grad u mene gleda
Svjetlom koje blješti, treptanjem galami,
Pratit ga ne mogu, a izbjeći se ne da.

Sjedim kraj lampe pod krovom;
Jesen u srcu, a u duši zima.
Novembar u meni pjesmu sivu štima.
„Jer ti nisi tu” šapat se širi sobom.

„Jer ti nisi tu“ zid i ormari viču,
Nad klavirom note prašnjave.
I kad konačno ne mislim na te više,
Stvari oko mene još me o tebi gnjave.

Jer ti nisi tu, pisma se prelistavaju,
i bude požutjele snove, koji već spavaju.
Moj smijeh, najdraži, na put se tebi dade.
Jer ti nisi tu, srce mi siroče ostade.