Ne vole prirodu jerbo ih kinji:
Ti mladi lavovi i stari šizici.
Pod dekom smotani, nalik grinji,
Samo bulazne o metafizici.
Ne bi se primili ničega stvarnog.
Ni kapi znoja im zemlja ne popije.
Stoje na strani mučnog i kvarnog,
Sluge su ponora i entropije.
Metafora im nadiže živce,
Stari alati su ko Inkvizicija.
Čitaju priručnik za pišljivce:
Da post coitum dođe tristitia.
Razvlače riječi, drobe im ljuske,
Falšni mudraci, tužni filistri;
Rada bih stisnuti dvije-tri pljuske,
Da im se magla u glavi razbistri.
U jetri crv im skepse zanoći;
Za jednostavnost nemaju dara.
I nikad neće im k svijesti doći,
Da poeziju osjećaj stvara.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.