Neminovno se uvijek iznova propitujem: koji je odnos umjetnosti i religije? Umjetnost oduvijek zna da mora ostati nejasna jer ona poput ogledala priča o nemogućem i nepostojanom jer time postavlja zagonetku koja potkopava svijet života, baš kao što je i Bog koji je sam po sebi zagonetka do koje se treba penjati ljudima predugačkim ljestvama, a što je stvaranje svijeta ni iz čega nego pjesnička igra. I pjesnik i Bog su što bi rekao Lorca daleki i sami.
Odnos kršćanstva i umjetnosti bit će ispravno promišljen kada se bude shvatio kao nastojanje u kojem svatko na svoj način služi zajedničkoj uzvišenoj zadaći poticanju i razvoju onoga što je u čovjeku najuzvišenije. U naravi je umjetnosti upozoriti na zagonetnost svijeta, umjetnost sudjeluje u stvaranju nove slike stvarnosti.
Religije su bitno utjecale na različite kulture pa i na umjetnost. Religija predstavlja u svojoj biti jedinstvo teorije i prakse, spoznaje i djelovanja. Religije svijet shvaćaju kao golemu harmoniju u koju se čovjek mora uklopiti. Umjetnost pak čini stvarnost transparentnom, sadašnjom ali i kompleksnom, tajnovitom ona time postaje nešto kao govor spiritualnosti duhovnosti, zapravo govor religije u službi religije. Glazba i slikarstvo su neodvojivi od kršćanstva neka od tih djela su kršćansku poruku život i djelo Isusa iz Nazareta bolje predstavili nego silni teološki traktati.
Bit velike umjetnosti je zahvalnost no umjetnost skriva nešto neobjašnjivo ona je kao pero kroz koje nam govori genij. Mickelangelo je rekao vidio sam anđela i klesao dok ga nisam pronašao. Marcel Proust pak kaže da zahvaljujući umjetnosti umjesto da vidimo jedan jedini svijet, ovaj naš, mi vidimo kako se on umnožava pa koliko ima originalnih umjetnika toliko svijetova nam stoji na raspolaganju.
Vječna su pitanja tko je to čovjek, odakle je došao, zašto smo ovdje, što radimo, kamo idemo, što je to um, zašto um ne može obuhvatiti apsolutno sve? Postavlja se i pitanje je li znanost ubija dušu u smislu poezije. Postoji neka tajanstvena stvar koja se zove svijest. Pitanje je i je li znanost ubija estetsku osjetljivost, umjetnički senzibilitet, kreativnost. Znanost ne ubija dušu daje duši stalno i ponovno rađanje. Mora se priznati da religija daje nešto što je ljudima potrebno. Mi žudimo za dubljim smislom života, dubljim maštovitijim razumijevanjem otajstva postojanja. Svijest je uvijek misteriozna i znanstvenici to priznaju. Umjetnost sudjeluje u stvaranju čovjekove slike o sebi i stvarnosti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.