četvrtak, 11. ožujka 2021.

Krunoslav Šetka | Čudo od djeteta

 
Jutros se probudim i vidim: Bože moj, kako si velik!
Jutros se probudim i vidim!
Ljudi, ja vidim!
Nikog nema da me čuje: da čuje moju radost!
Možda se ne bi ni čudili tom mom radosnom klicanju?
Možda i ne bi.
Jer ništa čudno nema u tomu što vidim.
Vidim od rođenja.
Ali tek sam progledao.
Možda ne bi ni shvatili mnogi koji vide od rođenja, ali još nisu progledali?
Zurim pomno, sa strahopoštovanjem, s velikim čuđenjem u ono što vidim.
Prepričati to ne mogu nikomu jer mi ne bi vjerovao, osim ako možda nije i sam progledao pa vidi to što i ja vidim: vidim svijet, vidim nebo, vidim ljude, vidim život, Bože moj, kako si velik.
Vidim, čujem, osjećam, hodam.
Pa opet, vidim, čujem, osjećam, hodam.
Bože moj, kako si velik!
Pa zar je to moguće?
Zar je moguće da se nisam svemu tomu prije iščuđavao?
Jedino što sam trebao činiti je upravo to: čuditi se Tvojoj neizmjernoj veličini.
Jer budući da se nisam bio kadar čuditi se Tebi, nisam se mogao ni radovati životu koji dolazi od Tebe, jer Si mi, Bože oprosti mi, bio sasvim običan.

Sad vidim kako si divan tako neobičan i kako sam ja po prvi put u životu sasvim običan, zapravo: napokon sretan, jer sam se konačno počeo čuditi, shvativši kako se sva čovjekova radost krije u čudu koje od Tebe dolazi, i kako svaki čovjek, kad to jednom shvati, može za sebe sa sigurnošću reći: da je čudo od djeteta.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.