Jelena Kostić | Pljačka

 
 7,00.

Probudio me zvuk alarma, ali nije mi se dalo ustati iz kreveta. Krmeljvih očiju provirio sam kroz rolete: vani je padala kiša. Mislio sam da je danas dobar dan za spavanje i neodlazak na posao. Pogled na sat odvratio me od namjere da se vratim u topli krevet. Nakon uzrujanog pospremanja bio sam se u automobilu, s okusom vruće kave na jeziku; na brzinu sam je popio. Mrzovoljan sam kad ne uživam u prvoj jutarnjoj kavi.

Na radiju se čula poznata melodija, Svečana bijela košulja i napokon se jutro kretalo u dobrom smjeru. Prođe mi kroz glavu kako da ovu pjesmu nikada nisam čuo na auto-radiju.

"Samo da nema gužve na punktu", glasno sam komentirao. Čitavo jutro započelo je u magli, kao u pukotini sna.

Na prijelazu ispred mene bilo je šest automobila u redu. Noga mi je lupala po gasu, neću uspjeti, neću uspjeti...

Nakon petnaest minuta na prijelazu, predao sam dokumente. Policajac s oznakom KPS izgledao je čudno, kao da me vidi prvi put, iako prolazim svaki dan:

"Koliko daleko putuješ?"

"U Mitrovicu, na posao, kao i svaki dan", rekao sam nervozno. Odmjerio me ispod oka.

"Sretan put!"

"Hvala vam! Zbogom!"

Počeo sam gunđati, kako stalno rade isto te kako nas se ljudi ne mogu ni sjetiti i dokle ćemo se svi praviti blesavi, jer svaki dan putujemo u inozemstvo zbog posla. Djelujemo ludo ispred formirane Republike i nitko ništa ne poduzima.

Moj monolog prekinula je zvonjava telefona. To me još više iritiralo pa sam pritisnuo papučicu gasa. Odjednom, preda mnom kolona nagomilanih automobila. Danas sigurno neću stići!! Što se sada događa? Nervozno sam izašao iz automobila i spustio se niz kolonu kako bih saznao razlog kašnjenja. Natrag za volan vratio me zvuk pucnjave koji se odbijao s okolnih brda. Držao sam glavu među koljenima, pritiskajući ruke uz uši da ublažim vrisak drugog ispražnjenog šaržera. Zvučni kaos kulminirao je snažnom eksplozijom, a u daljini se vidio snop gustog bjelkastog dima. Još jedan krug hitaca.

Zbunjeno sam promatrao vatru koja je očito gorjela na samoj autocesti, bez ikakvih naznaka o čemu se radi. Ljudi su izašli iz ugaslih automobila, uspaničili se i zaprepašenih lica pitajući jedni druge: Znate li što se događa? Našu su znatiželju raščistio bijeli kombi koji je dolazio škripeči kotačima sa suprotne trake i sirena koja je ukazivala da se trebamo skloniti. Vozač je imao crnu fantomku. Uhvatio sam njegov pogled.

15.30.

"Jutros oko devet sati u selu D. na putu za Kosovsku Mitrovicu opljačkano je vozilo marke Henderson koje je prevozilo novac za potrebe banaka. Trenutno nema potvrde o iznosu ukradenog novca niti u kojoj je valuti novac ukraden. Nije sa sigurnošću poznato kako je izvršena pljačka. Pretpostavlja se da je naoružana skupina presrela kombi i napala pripadnike osiguranja, među kojima je ovom prilikom jedan ranjen. Hendersonov kombi je zapaljen nakon zločina. Počinitelji su nestali u nepoznatom smjeru ", završila je udarna vijest radio emisija KFOR-a.

Kiša je i dalje padala, tiho udarajući po prozorima automobila. Bio je naporan dan, pomislio sam u sebi, mrzovoljan što na jeziku imam opekotinu od vruće jutarnje kave. Prijevod: Sonja Smolec Vezane objave: Rezultati natječaja | Udruženja nezavisnih književnika Srbije i Hrvatskog književnog društva (zadarska podružnica)