Ivan Taridan | Samoća

Samoća tvoja boli.
Hladnoćom se skriva,
Tugu prekriva,
Žar zatire,
Glas utišava.
Pogled tvoj je otkriva.

Samoća tvoja boli.
S njom druguješ,
S njom živiš,
S njom se budiš,
Uz nju počivaš.
Sjaj skrivene suze je oslikava.

Samoća tvoja boli.
Toplinu hladi,
Hladnoću krijepi,
Nježnost skriva,
Grubost otkriva.
Versi mojoj prijeti,
Dok te miluje i nad tobom strepi.

Samoća tvoja boli...
Živiš je vjerno.
Skrila je osmjeh,
Preusmjerila pogled.
Drhtaj srca
Što versu je šapnuo.
Ko levant pred kišu
Skrivenom suzom,
Pogled tvoj u samoći nek okrije.
I poput šapta
Nježnošću pred san
Nek te pomiluje i pokrije.