ponedjeljak, 29. ožujka 2021.

Ana Bogdanić | Nova nada, ili prva zbirka

 

Razgovarao: Mladen Pavković 

Ana Bogdanić (rođena u Zadru, živi u Zagrebu) novo je ime u pjesničkom svijetu. Nakon niza godina pisanja odlučila je objaviti i prvu knjigu s naslovom „Ljubav bez Tvoje“. Već sam naslov daje naslutiti njen sadržaj. Piše ležerno, bez zadrška. Stihovi su joj tečni, sočni i pitki. Otkrivaju jednu romantičnu, nježnu i pomalo razočaranu osobu, ali koja ima srca i hrabrosti, koja kaže da onaj koji je iskren i koji voli nikada ne može izgubiti. U tome je i draž njezinih stihovi, jednostavnih, lako razumljivih, a i čarobno neobičnih.

S obzirom da se u slobodno vrijeme relativno mnogi bave pisanjem poezije, pitali smo Anu, kako je ona počela, odnosno je li ikada razmišljala da će se njezine pjesme jednog dana naći i u knjizi?

Ljubav prema poeziji naslijedila sam od majke – rekla je. Poezija mi je ostavila najljepše uspomene s njom. U slobodno vrijeme kad bismo ostale same, svaka bi izabrala neku zbirku pjesama s police i čitale bismo ih jedna drugoj satima…

Inače, ozbiljnije sam počela pisati nešto kasnije, u srednjoj školi. Nisam pisala kontinuiranim ritmom. Moje pjesme su uvijek bile tužnih nota, boli, čežnje, izgubljenosti i nisam htjela ljude opterećivati takvim stvarima, pa sam ih rijetko dijelila s drugima. Iako sam uvijek priželjkivala da jednom objavim neke pjesme, nisam razmišljala o zbirci, ali sad sam sretna što se i to dogodilo.

A, koji Vas autori, što se tiče poezije, poglavito privlače?

Počela sam s Matošem, Ujevićem, Cesarićem, Baudelaireom i Jesenjinom. Ti su mi pjesnici obilježili razdoblje poezije prije nego sam otkrila Internet. Naročito Jesenjin. Njegovu zbirku Krčmarska Moskva sam cijelu znala na pamet. Poslije sam otkrila i neke modernije kao Miroslav Mika Antić, Enes Kišević, Arsen Dedić….

U kojim i kakvim pjesmama ipak nalazite sebe?

Najviše volim misaone i ljubavne pjesme. U njima se pronalazim jer se i sama bavim tom tematikom, ne samo u pjesmama već i u životu. Ako bih izdvajala neke pjesme, krenula bih s pjesmom „Lutka“ od Zvonimira Goloba koju je ispjevao Arsen Dedić. Predivna pjesma. Uz to, ja sam se uvijek osjećala kao žena u tijelu dječaka. Onda bih spomenula pjesmu „Da li sam svuda“ od Mike Antića. Iz nje mi je uvijek teško izabrati neke stihove, pa recimo: „Teško je biti okovan / u moju vrstu slobode. / Lako mi je s nemirom, / ne mogu da umirim mir.“ I svakako Jesenjinova pjesma koja mi je obilježila tinejdžerske dane, mada se i danas pronalazim u njoj „Tko sam, što sam /onaj koji sanja“.

A, što mislite o hrvatskoj književnosti?

Hrvatska književnost je izuzetno bogata kao i hrvatska povijest. Naši književnici nimalo ne zaostaju za svojim suvremenicima u svjetskoj književnosti. No, moram priznati da nisam pratila nove književnike, pa ne mogu pričati o književnosti u Hrvatskoj danas. Isto mi je i s glazbom. Uvijek sam u zaostatku bar nekih dvadesetak godina.

Obično se čuje i čita da se u nas relativno malo kupuju knjige, a da mladi više vole filmove nego recimo hrvatske književne klasike…

Film ne može zamijeniti knjigu. I najbolji film kad pogledam drži me par sati, možda dan. U pročitanoj knjizi ostajem tjednima, nekad i duže. Znam da knjige nisu popularne. Knjige se ne uklapaju u ovaj ekspres život koji nam se prodaje po reklamama. Knjige traže vrijeme i to traže vrijeme samo za sebe. Film dopušta da varate, da radite nešto drugo dok ga gledate. Knjiga traži cijelu našu pažnju.

Pred Vama je i prva zbirka poezije – „Ljubav bez Tvoje“. Što Vam ona znači?

Puno. Znači mi puno i znači mi puno toga. To je, pretpostavljam, „ulaznica“ u svijet tzv. ozbiljnije literature. Mislim da je najteže odvažiti se za prvu knjigu. Uvijek može biti bolje. Rekla bih da su pjesme koje sam napisala nakon ovih, skupljenih u prvoj zbirci, kvalitetnije, zrelije, ali da sam čekala da sastavim savršenu zbirku ne znam da li bih ikad ijednu objavila. Ova zbirka okuplja pjesme napisane u relativno kratkom vremenskom razdoblju, nekih par mjeseci i povezana je temom, tako da osim što mislim da u njoj ima pojedinačno nekih zaista dobrih pjesama, ona priča priču koja se provlači kroz te pjesme. Upravo zbog te priče u nju sam stavila i neke pjesme i crtice koje po meni nisu najbolje što sam napisala, ali zaokružuju priču. Međutim, iznimno me raduje da oni koji su imali prigode pročitati zbirku, a bave se s književnosti, za ovo moje djelo imaju pregršt lijepih i poticajnih riječi. Sada već intenzivno radim na objavljivanju nove knjige.

Nu, obično se mladi pisci zaustave na jednoj, najviše na dvije knjige…

Ja se nemam namjeru zaustaviti.

Nego, kako idu zajedno Vaše zanimanje (diplomirala je na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva) i poezija?

Pa mislim da elektronika i poezija rade dobar balans u mom životu. Ali isto tako mislim da ih ni ne odvajam potpuno. Razvoj elektronike (razvoj sam po sebi) je kreativan posao i unoseći sebe u njega, unosim i poeziju. Da li unosim elektroniku, odnosno matematiku, fiziku i logiku, u poeziju, ne znam. To bih baš voljela čuti od čitatelja. Osim poezije i elektronike kojom se bavim, jako me interesira filozofija i psihoanaliza i recimo za to bih rekla da se može osjetiti u mojim pjesmama.

I na kraju, pripremate li možebitno i neki roman?

Drago mi je da ste me to pitali. Kako ste znali? Počela sam, planirala sam, a sad kad sam to javno rekla, dala sam i obećanje. Zato mi je drago da ste me pitali. Voljela bih napisati roman o svom odnosu s majkom, sa sobom i sa svijetom. Još nisam odlučila da li bi bio autobiografski ili bi bila neka izmišljena priča na tom kosturu. No, taj plan mi se čini ipak malo dalji nego iduća zbirka pjesama – čuli smo od Ane Bogdanić, nove nade hrvatskog pjesništva.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.