četvrtak, 18. veljače 2021.

Nikola Šimić Tonin | Kapetan Mrvica

 





Damiru Šarcu


U nediju parti kapetan Mrvica.

Brodovi parte pa se vrate.

Tako ti je sa životon.

Plovidu brodi… 

vežu se za školje.

Plovidu školji kameni vapori…

Vezani morem vežu se za nebo.

Turali su se onde u splitsku luku,

s boršama,

karjolama,

mišalicama,

taksijima,

autobusima,

hladnjačama…

ljudi,

pasi i tovari…

izgubljena dica

i nađene stvari. Cili labirint od plovidbenoga (ne)reda

od mutne zore do mrkla mraka…

od minus deset do plus četrdeset

Ka lanterna na svom mistu

od partence do partence…

uz španjulet

kad triba koliko god uri triba…

uvik na svom mistu

otpraća i dopraća…

Čovjek težačkoga lica

čudo šjor Mrvica…

Jidija se kad bi ga zvali kapetan.

A bija je kapetan.

Navigava petnaestak ljet,

diplomira i strojarstvo i nautiku,

doktor znanosti,

luke su mu bile draže od kapetanskoga mosta,

a tuka je more bome…

godina dosta.

Ma on i ni kapitan.

On je admiral.

Admiral splitskoga porta.

Kad je iša u penšjun

plakali su Spličani i boduli…

a za njeg pitali i pitaju furešti:

„Di je, visoki, kapetan

u rukom pletenoj vesti?“

I ni on mrvica.

Gromada je to od čovika.

Planina!

Naći će te to u riječima o njemu svima.

Skroz na skroz

srcen velikim ka vapor.

I sad negdi gor

u gornjem poratu čini red

smi se sa španjuletom

kad nije uposlen i u radu

dobivaju ga na vezu anđeli nebeski

u nebeskome vinogradu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.