Žeđ za početkom u Kuli van vremena,
kroz granje vrta gde leluja vizija
večne istine razigranih jelena –
kad se otvori mesečeva kapija.
Skrivena lišćem staza koja se pamti,
večito sada, tu, između dve tajne,
na rubu sveta pesmom otkrivam ti
skrovište vetra – samo za izabrane.
U drevnoj niši boca puna višanja,
sred hladnih senki bića što ne postoje,
dan slikan maglom – magija nestajanja.
Mistične misli dođu obično noću.
Otrov kao lek samoći poput tvoje.
Pij zmijsko mleko, okružena večnošću.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.