U krevetu s oblogom oko vrata ležiš,
iscrpljen i blijed teturajući popeo si se.
U kući se u centru pažnje nalaziš,
neko se brine, da temperaturu mjeriš.
Danas u birou fališ. - Ti „razbolio” si se.
Lijepo ti je na mekom bijelom jastuku sada.
-tu i tamo nešto te malo zaboli-.
A ti bolovi savjest ti malo glade,
što danas ne mora da se radi.
... sem toga ispaštaš čajem koji ne voliš.
Gledaš namještaj i zavjese.
-svoju sobu znaš samo u večernjem izdanju-.
Po danu, kad svjetlom obasja se
Nekuda moraš, da nešto zaradi se.
A sunce sija samo danju.
Kroz prozor dolaze glasovi prolaznika
I prijepodnevna buka velikog Berlina.
Posjete prijatelja i poznanika.
Dvaput na dan dođe neko od srodnika
A triput dnevno medicina...
Mljekarovo zvono se javlja oko jedanaest sati
Nekad se zvono na vratima začuje.
Trgovački putnik što nudi čarape “Mako”, svrati
Iz dvorišta vika oštrača makaza stane dopirati
I verglaš ponovo tu je.
Ležiš u krevetu. A „život pulsira”
tamo
-kako se to divno u romanima čita.
Ovoj prisili rado se predamo
I ozdravljuješ malo se opirući samo,
Kao da si kući u djetinjstvo odskitao...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.