srijeda, 6. siječnja 2021.

Sven Adam Ewin | Majčica Zemlja


Kako je dobra naša majčica Zemlja.
Moru spušta oseku. Podiže plimu.
Meka. Podatna. Slatka… Vruća ko žemlja.
(Ovo mi zadnje dobro dođe za rimu!)

Rađa nas. Doji. Njeguje. Štiti i voli.
Daje nam izbor: duhovnost ili zlato?
Onda nas strašno prodrma. A to boli.
Njena smo djeca. Pa ima pravo na to.

Kad smo očajni – šalje nam puse nade.
Nahrani gladne. Žednima daje piti.
Neke pozove dolje. To da se znade,
Da mi smo Ona. I vječno ćemo biti.

No djeca rastu. I otići bi htjela.
Na druge Zemlje već kročili su nogom.
U kola s Vatrom kao da već su sjela.
Zar stiže čas da kažu Majci zbogom!?

Ja ih gledam i kažem: - O, djeco luda.
Možete, djeco, do samog Neba rasti.
Svugdje je Zemlja. I čekat će vas svuda.
Iz jedne Zemlje - u Drugu ćete pasti.

Na drugoj Zemlji opet će biti isto.
Nebo. Šume. Oblaci… Rijeke i mora.
Pa nek ih bude i milijarda tristo,
Ista je sila teže. Lava i kora.

Na drugoj Zemlji - što biste mogli naći?
Gdje god da stigli, vama se isto sprema!
Pod svaku Zemlju vama je jednom saći,
A za to bolje – od ove Zemlje nema.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.