Pramcem u sumrak

 

Odjednom kosa

Piše: Jelena Miškić 

Vrijeme nisam nikada mjerila vlasima kose. Vlatima trave da. Sjenama krošnje starog oraha roditeljske kuće znam koja su godišnja doba, a najbolje znam po rasporedu teglica u podrumu. Kada se uzima posljednji šareni poklopac pekmeza ili ukiseljeni krastavci, zadnja cikla. Iako često mislim kako baš u toj kući vrijeme stoji, mijena na drvenim policama dugačkog hodnika koji zavija u mrak zemlje kao sasvim nešto prirodno, a ne utvarno i pomalo sablasno, odaje kako ovdje ipak nešto prolazi.

Nikada ne nosim sat. Vjerujem kako je to moja osnovna postavka. Često ljudima zagledam u zapešća, zabavlja me misao kako tražim sebi istog. Ponekad kao prava svraka zaslijepljena blještavom narukvicom uhvatim nečije zapešće i divim se. Kažem - U ovo bih gledala svaku sekundu i ne bih ništa drugo radila! Onda mi ta osoba kaže - Ma navikneš se. Onda ja kažem: Non stop nositi vrijeme sa sobom! Uh, ne bih hvala, završim rečenicu. Gledamo se. Nisam sigurna razumijemo li se.

Baba Melanija bi rekla da sam nepristojna. Nije lijepo ljudima okretati zapešća.

Sigurno bi takvo što rekla. I oštro me ukorila tako da mi ubije znatiželju i pouči da iz sigurne udaljenosti gledam tuđe satove. Ako baš moram. - Ali to se mora tako, otkud znaš tko što skriva ispod rukava košulje!? - zavapila bih djetinjasto, na što bi me ona umirila svojim zelenim očima i rekla nešto poput... Ta tvoja trknuta mađarska krv, ne mogu ja tu ništa..

U nedostatku argumenata uvijek je bila neobjašnjiva i naravno za sve kriva moja druga genska postavka u izboru njezine kćeri, a moje majke. A onda bi me pogladila po glavi i tepala mi.. Sunce bakino, utjerat će tebe tvoja Melanija u red, zlato moje nakrivo... 

Jednom davno dok sam bila dijete rekla mi je, kosa od uha do ramena znači kako je prošla godina dana.

Ne znam zašto sam to zapamtila. Stojim ispred ogledala i gledam pramen koji mi doseže rame. Malo nakrivo, da. Jedna godina. Od uha. Do ramena. Odjednom kosa. 

Nemam zapešće za vrijeme. Možda rame. Za sve nakrivo.