Oleg Antonić | Sjećanje na Placentu

tajnom bruji raj

zar stvarno gasne Sjaj?

plijeni zor membrana

slutnja prima jasan

prosjaj vanjskih brana

 

Glazba brazda kvas

gle nabor sam - njen stas?

kapne svijest k nijansi

zrijem bijel i krasan

u srasloj alijansi

 

s ove strane Gral

briznulo je vrijeme

struji Glas niz plimu

što zalijeva mi tjeme

 

s tvoje strane žal

zaljubljen u breme

hrani glad intimu

dok prelijeva te sjeme

 

*

 

tu liježem još slan

pod sprud gdje mrijesti me prana

 

tu liježeš na dlan

gdje blješti raskošna grana

 

*

 

Sunce vješam snen

gdje žiljem sežeš zen

zlatno zlatnom žedno

zvijezde klize trakom

još krunimo kroz Jedno

 

korijen kupa krin

tad napnem sapneš        cin!

jastvom žudim svijeta

odlaziš za zrakom

to trud već broji ljeta

 

- sine! dahni spas!

sve je tu što treba!

(pupkovina klone

strahom prah te vreba)

 

- majko! ajme nas...

ostasmo bez neba!

umrle nam spone

strah nas prahom vreba

 

*

 

san istisne hram

da rijeka zagrljaj slama

 

sam       sama     niz plam

arija        sad       je            med                      nama

_________________________________________________________________________________

 * Tekst je teško odvojiv od glazbe. Nastao je u mislima s klokotom „Sjećanja na Alhambru“ („Recuerdos de Alhambra“) skladatelja Francisca Tárrege (1852. – 1909.) kojega cjelovitog slijedi dva puta. Neka ostane zabilježeno da ovaj slušatelj naginje izvedbama Ane Vidović. 

** Placenta (posteljica, plodva) – Organ svojstven sisavcima plodvašima, izgrađen od isprepletenih tkiva ploda i majke. Preko pupkovine povezuje fetus sa zidom maternice osiguravajući stalni protok tvari između dva privremeno srasla organizma. Neposredno nakon poroda djeteta majčino je tijelo odbacuje, poput stabla koje se lišava nesvrhovite grane.