utorak, 12. siječnja 2021.

Branka Novak Blažinčić | Mom ocu

 
Dok prolazim ulicom kestena
slike me prošlosti prate,
al znam da nikad, baš nikad
ne mogu da se vrate!

Na mjestu kućica malih
stambene zgrade su stale,
al meni su ipak bile draže
one jadne i male.

Dok otvaram dvorišna vrata
tuga i radost me bole,
nema staroga trsa,
ni nježnog glasa što zove!

Samo tuga i očaj ludi;
oče još jednom,
bar jednom
OVDJE BUDI!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.