Jezero, možda. Blagoslov tišine.
Drveće što nas umata u koru.
Kad crni ponor ispod nogu zine,
I čuješ rekvijem, tugu i pokoru.
Odrazi, možda. Križaljka, šarada.
Žižak što srce grije, nakon svega.
I zemlja, što se oporavku nada,
Čekajuć večer, milost prvog snijega.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.