subota, 5. prosinca 2020.

Vinko Bubić | Škrta zemja







Mižerju pričaju gromače ostavjenih poja,
Ča u škrtu zemlju bacale su ruke plača,
Znoj lica i kiše odlazaka - jer mišljahu drugačije,
U Argentinu, Ameriku sve do daleke Australije!

Suha i raspucala zemlja žeđa,
Na licu osame starosti brazda,
Sa sjetom priča o danima kad smo za tezgon jili,
Masti i cukra na kruv i vino pili.

Dida je govori da malo daju zemlje škrte,
Al’ kad dadne, da triput više vride!
Sitin se pa mi omar u porat dođu laste ideja,
I sić ladne vode nakvasi sušu razočarenja.

U tovirni s prijateljima čakulat,
I marete budućnosti jope me zovedu gledat,
Jer kaštige skalinada greze su manje,
Kad se duše nađu s iste bande. 


Fotografija: Vinko Bubić, arhiva

_____________________________________________________

gromača - ograda od neobrađena kamena i bez vezivne tvari, između polja
poje - množina od polje
tezga - stol, pult, mjesta zajedništva obitelji i prijatelja
jili - jeli
cukar - šećer
dadne - daje
omar - odmah, smjesta
porat - luka
sić - kanta, vjedro
tovirna - gostionica
čakulat - pričati
marete - namreškaji morske površine zbog vjetra odnosno valova
jope - opet
kaštiga - kazna, u prenesenom smislu padovi,stramputice, životne nedaće
skalinada - stepenište, ovdje životni put
grez - grub, običan, nefin.
banda - strana, zavičaj


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.