Sandra Polić Živković | Čelo od betona

Dječaka s čelom od betona
Upoznala sam na prvi april
Uobičajeni petak u proljeće
Neki su insekti zujali
Neki planeti svijetlili
Neki političari lagali
Neki se led topio
Kod susjede je gorio ručak

Dječak je odnosio smeće
Jedan je pijanac krivudao
Po maloj cesti iznad ograničenja
Nakon radnog vremena

Dječaka s čelom od betona
Primila sam nježno poput leptira
Pazeći da s krila ne otpuhnem ni jedno zrnce prašine
Vinuo se i previsoko

Vidjela sam da mu oporavak visi
Na tankim nitima mojih riječi
Pomno ih treba birati
Poput odijela za nastup
Što se možda i neće održati

Srce sam stegla remenom
Da mi ne pobjegne

Ne ljutim se, ne brini - rekoh
Nosit ćeš taj ožiljak kao medalju