Nikola Kornesczan | Iz četvrte dimenzije

 

u tim zimama naši trenuci

trajali su više negoli godine drugih 

bili su intenzivniji 

jer svagda sretali smo se samo u stranim mjestima  

gdje sve što vidjeli smo izgledalo kao iz inog života 

ne podsjećalo na ništa  

na nikog od tih koji ostali su u dalju drugog vremena 

u prozirnoj pomrčini iz koje uspjeli smo izbjeći  

sretali smo se samo da bi mogli se nadati 

da smo sasvim drugi 

da bi se osjećali sami 

i što dalje od perspektive 

gdje svjetlost razlijevala se posvuda

tekla je izvan limesa jave 

kao da bi sve bilo bi sasvim drugačijim

kao da bi nikada ne moglo bi se zaboraviti 

sve što bilo je uvijek vidljivim 

zasebno u onim zimama 

kad nismo bili prisutni taman tamo 

kad bili smo drugi dok smo bili skupa

bili smo svim tim što smo htjeli biti jedan za drugog 

svim što smo postali kad sretali smo se 

u onim mjestima gdje nismo mogli naći 

niti traga zemlji pokraj

ničeg providnog 

i ničeg od tog što moglo bi se gledati i dodirivati 

ništa osim naših pogleda

preklapajući se da bi stvoriti vjerojatne širine

odražavajući se unaokolo 

oblikujući bistre blizine 

i nešto kao iz drugog života 

iz četvrte dimenzije 

lišene sadašnjeg vremena 

jer vječitost ne mjerila se letećim trenucima 

niti ni dobnicima zaboravljenim zauvijek 

posebno u onim mjestima gdje sretali smo se stalno  

jer samo tamo 

u tim beskonačnim zimama 

posvuda sve trajalo je uvijek  Prijevod na Hrvatski: autor