Kolumne

srijeda, 23. prosinca 2020.

Mate Milas | Bez ozime

 




Po karminama svojta i komšiluk se rasu
Tinja treptav lampaš na oknu starog gazde
Usnu prèd smrt klasje, vidje nove brazde

A niz korov, trnje hladan vjetar šumi
Davno već su, davno, zrnovlje sa strni
Pozobale vrane i gavranovi crni

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.