Kolumne

četvrtak, 3. prosinca 2020.

Adnan Pandur | Sjala je tako jako kao djevojka našeg djetinjstva

 

Nikada se nije skrivala
ispod velikih citata.
Nije se oblačila
uzvišenim riječima.
Trudila glumatati
suhu izražajnost. 

Nije se goropadila
nedodirljivošću.
Sve je davala osjećaju
sekunde... 

Nije željela kvariti
male sitne crtice
nevidljivih trenutaka
tog dana,
svakog sljedećeg dana... 

Sve je bilo njeno i svačije
Samo ona je imala,
riječnik manira,
osebujne kreacije.
Prštila je karizmom. 

Teško ju je bilo opisati
Paleta boja lica
prelamala se pod svjetlošću
posebnom ljepote.
Nikada nije željela biti
prazno lice divljenja. 

Bila je izrazito sadržajna

Gledati je šutke
bez velikih riječi.
Diviti se. 

Bili smo ispunjeni
samo time. 

Bacala je povremeno
zagonetne poglede
Smijala se očima
prema nama. 

Da znaš curo.
Cijenili smo to. 

Bila je tiha i učinkovita
Dramu nije volila
Šutila je na prozivke,
dostojanstveno plovila.
Nije spuštala glavu
niti se okretala na stranu.
Slijedila je svoj cilj.
Živila je ispunjeno,
posvećena sebi. 

Nema je više da plovi
predivnim zajedljivim ulicama.
mutikoža,
pecaroša,
lokalaca,
Prozvanih kraljeva gradskih šetnica.
Sve ih je slala na svoje mjesto.
Krala im hrabrost.
Ignorisanjem
bacala na klupu... 

Još tamo sjede... 

Bila je lijepa
Izvana i iznutra.
S'jala je tako jako
kao djevojka našeg djetinjstva.

 

16. 07. 2020., Pandur Adnan. 


 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.