srijeda, 11. studenoga 2020.

Petar Jenjić | Pjesmi

 


Životi se pišu, riječima stapaju,
u neredu slova dahovi se gube.
Stihovi bez stanke rimama se ljube,
drhtavom se rukom listovi krpaju.

Čudesne magije iza leđa stoje,
na krilima muze panikom se stvore.
Slobodni junaci tintama se bore,
na rubu realnog slogove mi broje.

Ljubim ih radosno kad mi noću dođu -
iskra i prilika, tračak Božjeg praha
što tiho pjevuši u ritmu slavuja,

na tragu sjećanja trnci žudnje prođu;
ležeći na odru, stisnute od straha,
gledaju ih oči strastvenih oluja.
 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.