utorak, 17. studenoga 2020.

Ivana Bunjan | 18.7.2020., 18:28h

 

Preplavila me neopisiva tuga.

Išla sam otvoriti vrata od ograde

Gledala sam u travu, u beton, 

U ogradu koja zatvara moje međe

Međe mog cijelog života

Vidjela sam ruke i noge

Koje kleče dok rade ogradu.

Zabolio me trbuh, stisnuo me

Zapekao me

Dok se oporavljam od boli što je rak izjedao

Moju majku.

Još si nisam priuštila suze zbog gubitka

Mog oca.

Deset godina je prošlo

Beton je popucao, ograda je

Napukla.

Međe su postale moje, i ponovno

Moje je opet sve opipljivo

A nije ono za čim žudim.

Još uvijek osjećam gubitak u prsima

I prstima i noktima

I među trepavicama

Život je uzak između trepavica, kažu

Ne, život je najuži između međa.

Međa gubitaka i dobitaka.

Samo, ovaj put sam izgubila i gubim konstantno

A ne dobivam ništa zauzvrat.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.