Preplavila me neopisiva tuga.
Išla sam otvoriti vrata od ograde
Gledala sam u travu, u beton,
U ogradu koja zatvara moje međe
Međe mog cijelog života
Vidjela sam ruke i noge
Koje kleče dok rade ogradu.
Zabolio me trbuh, stisnuo me
Zapekao me
Dok se oporavljam od boli što je rak izjedao
Moju majku.
Još si nisam priuštila suze zbog gubitka
Mog oca.
Deset godina je prošlo
Beton je popucao, ograda je
Napukla.
Međe su postale moje, i ponovno
Moje je opet sve opipljivo
A nije ono za čim žudim.
Još uvijek osjećam gubitak u prsima
I prstima i noktima
I među trepavicama
Život je uzak između trepavica, kažu
Ne, život je najuži između međa.
Međa gubitaka i dobitaka.
Samo, ovaj put sam izgubila i gubim konstantno
A ne dobivam ništa zauzvrat.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.