utorak, 20. listopada 2020.

Oliver Mišić | Naši puteljci

 




Javornik te zakrilio, Wislok okupao, Vjetar gorski učvrstio, Rosa jutarnja napojila! I gle, oči tvoje kao nebo nad tobom, Bistre poput potoka kraj tvoje kuće, Prodorne kao munja nad brdom, Bljesak miline kojom zračiš, Grom ljubavi u meni budi! I pale kose smeđe niz leđa tvoja, Poput slapa u selu tvome, Teče taj slap srcem mojim, Kupa me pojavom tvojom! I puteljci prepleli se livadama, Tvom kraju čuvaju uspomene, Uspomene na korake mnogih, Od svih koraka tamo, Ja tvoje molitvom pratim! Valjda će se preplesti i naši puteljci, Preplesti u jedan divan put, Koji ne krivuda već ravno vodi, Vodi ka sreći i ljubavi s tobom! Sad predajmo puteljke na Put Života, Čekajmo od Svevišnjeg volju, Do tada ću ljubiti te stihom, Kad usnama svojim ne mogu, Do tada ću te gledati srcem, Kad očima smeđim ne mogu, Do tada ću molitvom te grliti, Kad rukama svojim još ne mogu!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.