Božica Jelušić | Jutarnja jurta

Kako bi dobro došla jurta ovoga jutra,

Kad grijalica puše i hropće ventilator!

Ničega nema da nas ugrije malo iznutra,

Jer svi su snovi otišli vlakom u Ulan Bator.

Prazninu podnosim teško, pipkam samoću,

U svijetu gdje se kvari život i mijenja klima.

Al' mora biti da negdje oni konji topoću,

I mladići da kreću u lov sa orlovima.

Ne ulazi se  meni u zaustavljen kadar,

Tu stalno prošlost nadižu, prizivajući Parke.

Promiču uboga sela, gdje reži mrki vladar,

A žene u kutu sjede, trijebeći mahunarke.

Nije moguće da je posve beskrvna zbilja,

Da su dosadile svijetu naše finte starinske.

Ako ustanem danas, nema mi drugoga cilja,

Već od mongolske trešnje kušati rakije zimske.

Milijun glasova bruji, moćno me doziva stepa!

Duhovi zimski zvone po nebeskome kvartu.

Evo se nebo žari poput lisičjeg repa,

Skupljam trud svojih dana, za željezničku kartu.