Željko Bilankov | Njezin osmijeh

A bila je ona nasmijana
kad je tuga carevala svakog dana,
kad sam tumarao bez ikakvog plana
i onda kad su nebo preplavila jata vrana.

Bila je slatko nasmijana
i tog naizgled običnog toplog ljetnog dana
kad nisam ni vidio sunce od zapletenih grana,
a raštrkane misli bile su boli otvorenih rana.

Bila je čudesno nasmijana
i te večeri prepune duše, mira i tamjana,
te iskrene melodije srdaca bez mana,
u noći kad su nam versi bili hrana.

A bila je nekako nasmijana,
kao da mi želi otkrit tajnu
kako je još od mora slana,
a od nasrtljivih valova pijana;
i da bi se sada tako rado skrila
sa mnom ispod suncobrana!