Marica Žanetić Malenica | Quo vadis, mi munde?

Putujem oko Sunca
bez novčića u džepu i prtljage.
Treba mi godina jedna
za obići ga,
u oči pohraniti vizure nove,
zagrliti ljude drage.

Putujem, dan po dan,
skupljam sjećanja poput mrava;
od njih ću živjeti, priče tkati
jednom kad budem
umorna i stara.

Putujem, noć po noć,
korakom lakim k'o gazela.
Nikog ne tražim, ništa ne trebam,
tek osmijeh na licu
i snagu da na svom putu
ustrajem smjela.

Kružim oko Sunca
bez šuškave valute, kovane monete,
i pitam se, onako usput,
sa suzom u oku
i korakom svakim:
Kamo ideš, moj Svijete?


(iz zbirke „Žena svojih godina“)