Marica Žanetić Malenica | Plavo stablo

U mom gradu raste
čudesno jedno stablo plavo*,
na granama tek poneki mu list,
kao da je nedovršeno
pobjeglo s platna,
napustilo umorni kist.

Razgranato k'o da je pravo,
osamljeno na tratini vlada,
poneka ptica na njega sleti,
a onda odleti gdje ima hlada.

Draga su meni i ona stabla
što lišće im ujesen pada
i ona vazda zelena,
al' ovom plavom
nijedno od njih nije ni sjena.

Mi volimo se potajno,
plavo stablo i ja,
ljubavlju što nazivaju je slijepom.
Ono se meni čini živim,
ja njemu mladom i lijepom.

________________________________

* Skulptura Vaska Lipovca