Kakvo samo umijeće nama vlada
Ta perfidna neiskrena hajka
I svakom popu, svakom snobu
Puna usta laži
Iskrenost se u narodu valja
U mraku pored puta, kao tajna
I svaki baja kiti svoju slavu
A historija u čemer zavedena
Leži u samoći, zarobljena
I svi mi za novac smo ovca
A nitko da reče dosta
I kažu onda tako:
„Neka živim, kao pašče malo,
Neka im bude, mi smo stado.“
I nitko od krivnje slobodan
Kad svatko žudi biti podoban
Svatko hoće samo konak svoj
I ljubav i družba
I felah i služba
I svak je svakom nadugo suvišan
Jer život je tuđi konzumiran
I istina je relativna stvar
Tat je svakom brat
A profit tek samo rat
Ljubav naša,
Tek prevara slatka
A iskrenost, tobože važna,
Zadimljena u srcu gori,
Možda bolje da ne boli
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.