Kolumne

ponedjeljak, 17. kolovoza 2020.

Radmila Milojević | Dani detinjstva


Gde dve reke pevaju valom,
rodjena sam.
Na usću Save u Dunav,
gde počinje sremska ravnica
Sunce zelena žita zlati
Gde tetrebi najlepše boje imaju u vreme parenja.
Procvao "Dan i noc" u baka Stojankinoj basti ima
ogromne oči pauna.
A svaka zora raskriljuje ogromne vratnice dana.
U okretu duginih boja od svetlosti nesusastvene...
Pevaju popci nevidljivi,
kos zviždi u travi.
Divlja kruška zri, u hladu,
čika Đurica zaspao sa šeširom pod glavom.
I cveta samonikla perunika.
Razmeće se lepotom lokvanj u ritu, šumore i bambusi....
Sremska ravnica lepotom zaplamti sa svakog salaša.
Prigušen cvrkut ispod grana,
i vrca najslađi livadski med.
Gde jutrom ranim sokolovi,
cepaju vazduh i razapeta platna azurnog neba
I vetar razmahuje najširim krilima.
Još čujem šum barki, vesla i vlažne krekete žaba...
Tu gde počinje sremska ravnica
I Dunav i Sava ljube svaki nestalni oblak, upijaju zrake najtoplijeg sunca...
Najlepši deo života moga...
Dani detinjstva...

______________________________

Iz zbirke u pripremi
"Zvezdani roj"
Recenzija
Pr. Dr Miodrag D. Ignjatovic
Objavljeno u Savez knjizevnika S. K. O. R. Novi Sad

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.