Oleg Antonić | Rebus pod Velikim Oltarom

 

Bivak II na Jezerih

još trepće tim jutrom

kada je plaho

poslije svega

zapitala što

osjeća prema njoj

poslije svega

bio je ozbiljan

izgovarajući

ništa dramatično

stvarno ništa

dramatično

tako je rekao

prije svega

gozdovi su se

sveli na zeleno

macesen se

nazvao arišem

ljeto je svenulo

bez mirisa

s jeseni

znala je

da pribiva

nepostojećem

godišnjem dobu

pitala se

ocvjetava li

Scabiosa trenta

susjednom dolinom

años de soledad

stenoendemična

u prijevodu

Vrata su

potekla uzvodno